Ispast će da sam nekakav veliki fan vesterna s obzirom da nakon duge pauze pišem upravo o tim filmovima, međutim ne mogu se pohvaliti tom činjenicom. Ovaj film sam obradio zbog Tarantina, tog često neshvaćenog genijalca čiji filmovi nipošto nisu za svačiji ukus, međutim za one koji ga uspijevaju ”probaviti” predstavljaju, svaki puta, jedinstveno filmsko i narativno iskustvo, u kojem je uvijek sve isto, ali opet različito…
Prvo pitanje što sam si postavio prije gledanja filma bilo je – zašto bi netko 2013. godine snimao film u crno-bijeloj tehnici? Ne aludirajući da je to nužno loše, postavio sam si to pitanje kako bi pokušao prodrijeti u Payneovu umjetničku viziju. Nakon pogledanog filma, mogu samo reći da ovaj film ne bi bio isti da je cijeloj tragikomičnosti Payneove scenografije dodana još i boja… Nastavi čitati “Nebraska, odnosno vesela tragikomedija”
All the World's a Stage... 